U travnju 2025. godine imala sam priliku provesti mjesec dana na edukacijskom boravku u Cleveland Clinic, jednoj od najprestižnijih svjetskih bolnica, na Zavodu za endokrinologiju i metabolizam, u sklopu tzv. observership programa. Boravak je bio organiziran i u potpunosti financiran od strane Hrvatskog endokrinološkog društva. Zahvaljujući ovoj inicijativi, zajedno s kolegicom Majom Mizdrak, specijalizanticom endokrinologije iz Kliničkog bolničkog centra Split, dobila sam priliku učiti u okruženju koje potiče izvrsnost, inovaciju i timski rad.
Program se odvijao pod mentorstvom doktora Maria Škugora, endokrinologa hrvatskog podrijetla koji već dugi niz godina radi u SAD-u. Osim što nam je pokazao kliniku, dao nam priliku da učimo iz njegovog razgovora s pacijentima i odgovorio bez odgode na sva naša pitanja, dr. Škugor nas je upoznao s drugim kolegama iz Hrvatske koji rade u Cleveland klinici, a sa svojom suprugom, doktoricom Blaženkom, ugostio nas je u svom domu za uskršnji ručak. Pristup i gostoprimstvo doktora Škugora i njegove supruge te susretljivost kolega iz Hrvatske zasigurno će ostati najljepša uspomena koju smo iz Clevelanda ponijele sa sobom natrag u Hrvatsku.
Što se stručnoga dijela tiče, iako smo sudjelovale u statusu promatrača (tzv. observer), bez mogućnosti izravnog sudjelovanja u liječenju zbog različitog sustava licenciranja liječnika za rad u Sjedinjenim Američkim Država u odnosu na Europsku Uniju, svakodnevno smo bile uključene u multidisciplinarne konzilijarne timove, stručna predavanja i prezentacije slučajeva. U samo nekoliko tjedana susrele smo se s iznimno raznolikim i rijetkim kliničkim slučajevima. U istome smo danu, pored uobičajenog posla titracije antihiperglikemijske terapije, korekcije nadomjesne terapije hidrokortizona ili levotiroksina na raznim odjelima, imale priliku vidjeti:
- u jutarnjim satima tri bolesnika s apopleksijom hipofize na različitim neurološkim i neurokirurškim odjelima te odjelima intenzivne njege;
- oko podneva u kardiološkoj intenzivnoj njezi kompleksnu bolesnicu s rezistentnom hipertireozom nakon transplantacije srca koja čeka ugradnju srčanog elektrostimulatora zbog atrioventrikularnog bloka visokog stupnja radi čega ne može primati propranolol, zbog interakcije s imunosupresivom ne može primiti kolestiramin, zbog teške hiperkalemije nije u mogućnosti započeti s terapijom Lugolovom otopinom, a zbog visokog preoperativnog rizika nije indicirano operativno liječenje;
- u popodnevnim satima u ambulanti „specijalistice za kosti“ mladu bolesnicu s hipofosfatazijom, koja se cijeli život muči s bolovima u kostima i s popravcima zubiju te koja je u jednom trenutku u 20-ima razvila ovisnost o opioidima zbog nesnosnih bolova, koja tog dana napokon pronalazi rješenje svih svojih problema dobivši specifičnu terapiju za hipofosfataziju;
- u popodnevnim satima u ambulanti „specijalistice za nadbubreg“ mladog bolesnika na redovnom kontrolnom pregledu zbog poznate mutacije MEN1 gena.
Napominjem da je ovo bio samo jedan uobičajeni radni dan od njih ukupno dvadeset i jedan.
Cleveland Clinic nema klasični bolnički odjel za endokrinologiju, već se bolesnici zbrinjavaju na različitim odjelima, a endokrinolozi djeluju konzilijarno ili subspecijalizirano u svojim ambulantama. Takva organizacija omogućuje visoku razinu stručnosti, bržu dijagnostiku i individualizirani terapijski pristup. Izdvajam posebno dobro osmišljen koncept strukturiranog radnog dana s jasno odvojenim vremenom za edukaciju, administraciju, klinički i istraživački rad – nešto što bi se, nadam se, s vremenom moglo prenijeti i u naš sustav. Edukacijske srijede s tematskim i multidisciplinarnim predavanjima s raspravom za specijaliste i specijalizante koncept je koji je hvalevrijedan i nužan u vremenu neprestanog napretka znanosti i struke. A izuzetno me se dojmila i odlična organizacija ambulantnih multidisciplinarnih timova za liječenje šećerne bolesti, debljine i bolesti hipofize, gdje svaka karika u lancu igra važnu i nepremostivu ulogu.
Učenje u ustanovi ovakvog kalibra otvara potpuno novu perspektivu, ne samo u medicinskom smislu, već i u pristupu pacijentu, komunikaciji u timu te važnosti stalnog stručnog usavršavanja. Iako je američki zdravstveni sustav daleko od savršenog, često financijski ograničavajuć za pacijente i opterećen administracijom, razina stručnosti i tehnička opremljenost ostavljaju snažan dojam. Svima koji razmišljaju o prijavi na ovaj program – ne dvojite! A oni koji osvoje stipendiju i postanu budući promatrači iz Hrvatske, izbjegnite kulturološki šok slušajući stručne podcaste i učeći iz strane literature jer svijet medicine „preko bare“ doista se razlikuje te to iskustvo itekako proširuje profesionalne i osobne vidike. Nadam se da ćemo na ovaj način stvoriti novu generaciju endokrinologa koji će ovim kratkim, ali izuzetno vrijednim iskustvom obogatiti rad u ustanovama diljem Hrvatske. U slučaju bilo kakvih dodatnih pitanja o našem iskustvu, i Maja i ja stojimo svima zainteresiranima na raspolaganju za odgovore.
Dora Gašparini, Thalassotherapia Opatija
